HRAMOVI OZDRAVLJENJA
Piše: Davor Suhan
Poslije objave teksta o “dharmi?kom menadžemntu” u kojem sam se dotakao gledišta dr. Hawleya o unošenju duhovnosti u poslovanje, jedan nepotpisani ?italac (ili ?itateljica) u svom komentaru me zamolio/la da napišem još nešto više o tome. Razmišljaju?i na koji na?in to u?initi, odlu?io sam da spomenutu temu o “dharmi” sa istog stanovišta o kojem govori Dr Hawley proširim na jedno drugo podru?je rada i poslovanja koje je svojom poslovnom i profesionalnom politikom postalo unosan biznis, udaljivši se na taj na?in od svoje humane uloge. Rije? je, dakako, o medicini, kao humanoj profesiji koja svoju humanost sve više gubi negdje u bespu?ima profita a svoju bitku sa bolestima novog doba pokušava izboriti izumima moderne tehnologije, nesvjesna ?injenice koliko je pri tome izgubila onaj topli blagotvorni ljudski dodir ?ovjeka s ?ovjekom, koji u odnosu lije?nik-pacijent krije nove i nezamislive resurse novog napretka.
Ovoga puta o tome ?u kazati nešto malo više jer sam iz tog djela, prilikom izu?avanja nekih novih pedagoških modela u svijetu, stekao neka vrlo zanimljiva saznanja koje je uistinu vrijedno podijeliti sa širom javnoš?u… Ali, po?nimo iz po?etka.
Danas je, naime, svima op?e poznato da moderna medicina ?ini ?uda, ali nama obi?nim smrtnicima još je poznatije to da su ta ?uda moderne medicine privilegija ionako privilegirane bogate manjine, dok radni?koj klasi, i onima stepenicu niže, od svih medicinskih ?uda ostaje samo – ?uditi se! Drugim rije?ima, visoko sofisticirana medicinska dijagnostika i na?ini lije?enja, za mnoge je samo nedosanjani san.
“Imamo li mi sposobnost da riješimo taj problem? Imamo li model-instituciju koja nam može pokazati put kojim bismo trebali krenuti?” – upada mi od nekuda u rije? dr. Felix Wüst, urednik švicarskog medicinskog ?asopisa SWISS MED, i odmah nudi senzacionalan odgovor: “Da, imamo! Kada smo, prije nekoliko godina, ?uli za Sri Sathya Sai super-specijalisti?ke bolnice u Indiji, a kasnije i ?itali izvještaj u WHO-u (World Health Forumu br. 19, 1998.), pod nazivom ‘Besplatna visoko-tehnološka briga o zdravlju’, naša je odluka donesena: ‘Jednoga dan moramo oti?i u Indiju i provesti ozbiljno istraživanje o ovoj stvari.’ Kona?no taj je dan došao i mi smo otputovali tamo. Evo izvještaja o tome.”
Oprostite, doktore Wüst , prekinuli ste me u sred re?enice, a taman sam mislio nešto re?i o istom, jer i mi s “virovitica.net” proveli smo tako?er istraživanje o tome. Stoga predlažem da na portalu stavimo naše izvješ?e, a za Vaše ?emo na kraju ovoga teksta staviti link pa onaj koga bude interesiralo može pro?itati i ono što ste zabilježili Vi…Naravno, nastojat ?u biti kratak koliko je to mogu?e, ali nemojte me držati za rije?, jer kolumna se mijenja tek svakih sedam dana pa bi šteta bilo kratiti izvještaj koji je ionako skra?en…osim toga kolumne obi?no imaju svoju publiku koja ne?e zamjeriti ako malo odužim…ali garantiram da ?e trajati kra?e nego let do Bombaja.
Dakle, krenimo redom:
Prisje?anje na moje istraživanje u vezi ovog nevjerojatnog medicinskog projekta uz kojeg se vežu popularno zvane Sri Sathya Sai super-specijalisti?ke bolnice, vra?a me u vrijeme prije 17 godina. Sve je najprije po?elo nekako iz ?iste znatiželje negdje u ljeto 1989 a kulminiralo profesijskim interesom sredinom devedesetih na ?etvrtoj godini fakulteta za fizi?ku kulturu kada sam za svoj diplomski rad izabrao temu o pedagoškom pristupu koji nosi naziv “Sri Sathya Sai odgoj u duhu ljudskih vrijednosti”, što je bila novost i za profesore mog fakulteta, jer o tome ?e tek 2000-te godine prof. dr. Milan Matijevi? posvetiti jedno kratko poglavlje u svojoj knjizi o alternativnim školama. Veza tog rada s istraživanjem o spomenutim bolnicama je ta što iz tog pedagoškog modela, koji se razvio na Sri Sathya Sai Sveu?ilištu u Putaparthiju, proizlazi jedna posebna grana andragogije koja je upravo okosnica odgoja i obrazovanja medicinskog kadra, kao i ljudi iz poslovodstva ovih uglednih medicinskih institucija, koje djeluju pod službenim imenom – Sri Sathya Sai Institut Viših Medicinskih Znanosti (Sri Sathya Sai Institute of Higher Medical Sciences).
Ovom prilikom, za ?itaoce virovitica.net izdvojio sam dio tog izvješ?a u kojem se govori o poimanju prava ljudi na zdravstvenu skrb te opisuju eti?ki principi i na?ela u pristupu medicinskoj praksi lije?nika i osoblja Sri Sathya Sai super-specijalisti?kih bolnica u Putaparthiju i Bangaloreu. Upravo zbog svog visoko humanog odnosa i jedinstvenih duhovnih na?ela u pristupu medicinskoj praksi, ove bolnice dobile su naziv HRAMOVI OZDRAVLJENJA.
U vrijeme mog posjeta Indiji postojala je samo bolnica u Putaparhiju kojoj sam posvetio posebna poglavlja u diplomskom radu, a o tome se kaže slijede?e:
Za dobro ?ovje?anstva
Ako po?emo od pretpostavke da je za uspjeh u svakoj djelatnosti od presudne važnosti poznavanje nekog uspješnog modela na osnovi kojeg bi se mogla izvesti jednadžba faktorske specifikacije (faktora uspješnosti), onda je – s obzirom na primarne ciljeve odgojno-obrazovnog procesa – Super-specijalisti?ka bolnica reprezentativan model uspješne mikrosocijalne sredine koji itekako treba respektirati u metodologiji odgoja i obrazovanja, prvenstveno zbog toga što predstavlja tipi?an primjer koji pokazuje kako i u kojoj mjeri može odgojni faktor utjecati na rezultate obrazovnih dostignu?a.
Ideja je ro?ena davno prije, ali je sve zapo?elo konkretno kada je njujorški poduzetnik i romanti?ni rocker Isaac Tigret utemeljitelju Sathya Sai Sveu?ilišta i svojem duhovnom u?itelju Sathya Sai Babi saop?io da bi pove?u svotu novca, koju je stekao od prodaje svog svjetski poznatog lanca Hard Rock Cafea, želio uložiti u nešto što ?e korisno služiti cijelom ?ovje?anstvu.
“Gradit ?emo bolnicu za siromašne”, odgovorio mu je Baba. “Bogati mogu i?i bilo gdje i dobiti medicinsku pomo? zahvaljuju?i bogatstvu. Ali seoska sirotinja ne može i?i daleko od svojih sela na lije?enje.”
Ta inicijativa, me?utim, nije predvi?ala poduhvat izgradnje obi?ne bolnice. Bila je to, zamisao koja je obe?avala gigantski projekt na razini najviših svjetskih medicinskih standarda.
Kada je Isaac Tigrett u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji u Ženevi izložio planove ispred dvanaestero njihovih vode?ih lije?nika, bili su zaprepašteni nad cijelom idejom.
“Ovo nikada ne?e funkcionirati! Kako ?ete izgraditi superspecijalisti?ku bolnicu kada ljude u zemljama tre?eg svijeta ne možete nau?iti niti pravilnoj higijeni?”-bio je njihov komentar.
Jedini koji je o tome imao druga?iji stav bio je izvjesni doktor Seng. Pregledavši priloženu dokumentaciju, o?ito bolje informiran od prisutnih kolega, primijetio je glasno: “O, Sai Baba to radi! Ako itko može to u?initi onda je to Sai Baba!”
U to vrijeme, me?utim, još nitko, pa niti Isaac Tigret, nije mogao pretpostaviti da ?e projekt o kojem je rije? za koju godinu postati eminentna, gotovo kultna medicinska ustanova koja ?e privu?i pozornost najuglednijih lije?nika iz cijeloga svijeta, a da ?e Svjetska zdravstvena organizacija ubudu?e uz ime ove bolnice bilježiti statisti?ke iznimke u pogledu broja uspješno izvršenih operacija.
Zasnovana na drevnoj geometriji bolnica je remek-djelo sakralne arhitekture ?ije je projektiranje obavio vode?i svjetski sakralni arhitekt prof. Keith Creethlow – ina?e predava? na Londonskom koledžu.
Svojim osobitim prostornim ure?enjem, položajem i mjestom gradnje koji prema zakonitostima sakralne arhitekture potpomažu terapijski u?inak, te vrlo sofisticiranom zapadnom tehnologijom i nadasve vrhunski osposobljenim lije?nicima i zdravstvenim osobljem, ova je ustanova na najbolji mogu?i na?in pokazala svu raskošnost ljudskog potencijala i puni smisao programske platforme tzv. školovanja za savršenstvo.
Savršenstvo okoline, obrazovno savršenstvo i ljudsko savršenstvo, kao programski ciljevi i zada?e holisti?kog pedagoškog pristupa Sathya Sai odgoja u duhu ljudskih vrijednosti, preto?ili su svoje teorijske postavke u dimenziju životne stvarnosti: u jedinstveni model projekt za tre?e tisu?lje?e – živi spomenik najvrednijih tekovina cjelokupne ljudske civilizacije, gdje su Istok i Zapad, filozofija, znanost i religija, jedni drugima pružili ruku i ugledali – sretnog ?ovjeka, koji s novom vizijom, pun optimizma, ulazi u novi vijek. Jer, ovo nije samo lje?ilište u kojem se otklanjaju bolesti vezane uz tijelo, ovo je mjesto gdje se pacijenti, lije?nici i medicinsko osoblje nalaze na zajedni?koj terapiji koja lije?i ?ovjekovu dušu.
Kao jedino mjesto na svijetu gdje su najviši medicinski standardi s vrhunskim stru?nim timovima na potpuno besplatnoj usluzi najsiromašnijim ljudima, ova bolnica jedinstvena je škola života gdje se putem najuzvišenije duhovne prakse – služenja ?ovjeku – podu?ava umije?u življenja.
“Morao sam operirati najbogatije ljude na svijetu, ali nikada nisam osjetio ovakvo zadovoljstvo. Danas nakon operacije na najsiromašnijim ljudima koji nemaju ?ak niti za pristojnu odje?u, osje?ao sam da sam nešto ponudio Bogu. To je moja ponuda Bogu!” Ovako je svoje osje?aje izrazio dr. Eric Arnot, vode?i svjetski oftamolog, kada je 1998. godine u ekipi s, jednako uvaženim, dr. Upadhayem s Harley Street Klinik i Edggeware Hospital London došao u Putaparthi kako bi lije?nicima Sathya Sai bolnice prenijeli tehniku o?ne kirurgije.
“Vidya” – više duhovno znanje, iznad prostora i vremena.
Ali ovo nije i jedini dojam koji je ponio iz ove medicinske ustanove. Za vrijeme ovog posjeta ekipa iz Engleske imala je priliku upoznati što zna?i prenositi znanje kolegama koji posjeduju tzv. viziju “Vidye”, višeg znanja koje su primili u sklopu Sathya Sai filozofije ljudskih vrijednosti.
“Osiguraj da prije nego napustiš moju bolnicu kirurzi budu dobro upu?eni kao vas dvojica, tako da mogu samostalno vršiti operacije”- bilo je uputstvo koje je rektor Sathya Sai Baba dao iznena?enom dr. Arnotu.
“Ali, Svami, trebalo nam je mnogo godina da nau?imo tu tehniku, a ti želiš to za tri dana” – pokušao je objasniti, na što mu je Baba odgovorio : “Ne brini o prostoru i vremenu!”
“Radili smo teško po cijeli dan”- pri?a dr. Arnot. “Tada smo zatražili od glavnog o?nog kirurga da obavi jednu operaciju samostalno. Mi smo ga promatrali. Obavio je to izvrsno –nije bilo problema.”
Sli?no iskustvo prošao je i ugledni kardio-kirurg prof.dr. Bernard Christian. Zamoljen da nadgleda prvu transplantaciju srca u istoj bolnici koju su trebali izvesti Sai lije?nici, bio je nemalo iznena?en svojom neobi?nom ulogom mentora.
Nakon uspješne operacije br. Bernard nije mogao sakriti svoje oduševljenje. Danas su i najteže operacije srca u Sai bolnici, kako kaže sam Baba , “rutinska stvar koja više nikome ne zadaje strah.”
U ?emu je tajna i da li ona kao takva uop?e postoji? Rezimiraju?i navedeno, pokušat ?emo na ovo pitanje dati poseban i konkretan odgovor, koji zapo?injem citatom velikog Paramahansa Yoganande:
“Naše doba prepuno je za?u?uju?e velikim brojem teorija i metoda koje posjeduju dragocjeno znanje za postizanje sveop?eg dobra. Medicina, psihologija i rastu?i broj metafizi?kih pristupa, svi oni nude rješenje sa svojih stru?nih stanovišta, ali rezultiraju u bujici informacija od kojih se mnoge doimaju kontradiktorno, ?esto i najve?e stru?njake ostavljaju?i nesposobnim da prepoznaju kontinuitet, red koji fokusira njihova nastojanja da pomognu sebi i drugima.
Zati?emo se kako žudimo za ve?om percepcijom, da na neki na?in harmoniziramo i transcendiramo parcijalna gledišta koja proizlaze iz prevelike specijalizacije našeg doba.
Ta ve?a perspektiva – koju su davno otkrili utemeljitelji najve?ih svjetskih duhovnih tradicija, a koju su nedavno na?as ugledali i znanstvenici – pioniri modernog doba – otkriva da u pozadini znanosti i religije leže univerzalni principi koji upravljaju cjelokupnom kreacijom….Znanost gleda istinu samo izvana, metafizi?ar gleda istinu iznutra prema van. To je razlog zbog kojeg se oni sukobljavaju. Ali realizirane duše, koje razumiju znanost jednako dobro kao i metafiziku, ne vide razliku uop?e. Oni vide paralelu izme?u znanosti i istine, jer vide potpunu sliku.”
Vidya – više znanje Sathya Sai filozofije zadovoljava upravo tu mogu?nost. Stoga, kada lije?nici Sathya Sai superspecijalisti?ke bolnice ste?eno znanje iz podru?ja medicine primjenjuju u praksi, oni to ?ine sa stanovišta Vidye. Promatraju?i situaciju iz ove perspektive oni ne oduzimaju ništa od njima poznate medicinske teorije ve? fokusiraju cjelokupno znanje u to?ku intuitivne percepcije, sažimaju?i sve raspoložive informacije na razinu komplementarne teorije prepoznavaju?i program ISPRAVNOG DJELOVANJA (dharme).
Drugim rije?ima, oni ne poznaju bolje medicinu od svojih kolega u svijetu, ve? se na osnovu posjedovanja elementarnog gradiva Višeg znanja njome pravilnije služe.
Kako postati dobar lije?nik?
“Nau?iti od znanstvenika kemijsku strukturu vode je vrsta znanja koja može pomo?i ?ovjeku da na?e posao. Ali kako pravilno koristiti vodu tako da ona može biti blagotvorna, je znanje duha. To visoko znanje uzdiže život i daje mu smisao. Kada svjetovno i duhovno znanje idu zajedno, ljudski je život obogotvoren.“
Oživotvorenje ove poruke kojom se rektor Sathya Sai Sveu?ilišta, Bhagavan Sri Sathya Sai Baba, pred mnoštvom uglednika obratio lije?nicima i zdravstvenom osoblju Super-specijalisti?ke bolnice na sve?anoj inauguraciji 1991. god, u profesionalnoj praksi Sai lije?nika podrazumijeva se kao obavezna viša stru?na kvalifikacija, a ve? kao afirmirana metoda rada njihove bolnice sve više ulazi u prostor šireg znanstvenog interesa, postaju?i predmetom zanimanja eminentnih stru?nih skupova.
Kada je 1995. godine u Putapartiju bio održan svjetski kardiološki simpozij, centralna tema koja je odavala tajnu uspješnih operacija nije obra?ivala niti jednu novu kiruršku metodu, ve? se bavila pitanjem: kako postati dobar lije?nik?
A po?etak i kraj ove sveukupne znanosti zapo?inje i završava ljudskim vrijednostima, ?iju cjelokupnu metafiziku Sathya Sai filozofija sažima u ?etiri re?enice :
“Kao misao ljubav je istina.
Kao osje?aj ljubav je mir.
Kao postupak ljubav je ispravno djelovanje.
Kao razumijevanje ljubav je nenasilje.”
Prevedeno na jezik Višeg u?enja Sathya Sai psihologije to zna?i slijede?e: Kada pojedinac svoju savjest, intelekt i razum postavi u okvir spomenutih vrijednosti, ove ?etiri jednostavne misli postaju njegova svojina; osobno iskustvo koje otvara vidike jedne šire – unutrašnje spoznaje.
Jednom rije?ju, kada osoba po?ne ispravno razumijevati istinu, mir, ljubav, ispravno djelovanje i nenasilje, prihva?aju?i ih kao svoje uro?ene osobine i sposobnosti koje oblikuju dobrotu njegova bi?a, i kada ustraje na trudu da po njima upravlja svojim mislima, rije?ima i postupcima, tada zapo?inje bu?enje tako?er uro?ene sposobnosti intuitivnog razumijevanja, te osoba prelazi ograni?enu razinu intelektualnog u?enja i ulazi u podru?je Višeg znanja koje ne razumije umom; ne ra?una i ne zaklju?uje logi?ki, ve? osje?a i raspoznaje okom unutrašnje percepcije.”
Rezime
Navedeno izvješ?e samo je sažeti novinarsko analiti?ki tekst izvu?en iz jednog šireg konteksta diplomskog rada i prilago?en za ovu kolumnu, stoga ?e onome tko se prvi puta susre?e sa nekim pojmovima koji se spominju u tekstu ponešto svakako ostati nejasno. Zato ?u gore navedene teze pristupa medicini i baratanja medicinskim znanjem rezimirati na razini nekih jednostavnih i zanimljivih primjera iz medicinske prakse.
Poznato je da svaki kirurški zahvat zahtjeva visoku razinu higijenskih uvjeta, što izme?u ostalog podrazumijeva da kompletno osoblje prolazi osobnu sterilizacijsku pripremu za operaciju koju ?e izvršiti u propisno steriliziranim uvjetima sa propisno steriliziranim kirurškim instrumentima. To je pravilo kojega se pridržavaju sve bolnice u svijetu, ali u odnosu na Sathya Sai bolnice sve one imaju jedan propust…Zanemaruje se sterilizacija instrumenata koji nisu na popisu kirurških alatki….O kojim je to instrumentima rije??
Ne?ete vjerovati, ali to su: MISLI i OSJE?AJI, koji stvaraju suptilnu auri?ku energetsku atmosferu operacijske sale veoma zna?ajnu sa stanovišta zaštite od komplikacija postoperacijskih infekcija, te posebno RIJE?I kojima se prilazi kao input informaciji koju prima i pamti pacijentova podsvijest. To zna?i da se nad pacijentom u narkozi re?enice kao što su “OVO JE NEIZLJE?IVO”, “TU NEMA POMO?I” i sl. nikada ne izgovaraju jer bi u protivnom, kao “utisnuti podsvjesni programski kod” u pacijentovoj psihi, mogle usporiti ili potpuno blokitari prirodne mehanizme regeneracije tkiva, odnosno opstruirati fiziološke procese izlje?enja.
Dakle, iz toga vidimo, da se lije?ni?ka intervencija u Sathya Sai bolnicama odvija s pristupom koji respektira pobudu najsuptilnijih fizi?kih i duševnih struktura pacijenta, jer se upravo u tim najfinijim aspektima koji stoje iza grube fizi?ke egzistencije kriju za sada još nepoznati mehanizmi koji poti?u organizam na samoizlje?enje. Jednostavnije re?eno, samom ?ovjeku se pristupa kao duhovnom bi?u, ma kako na zapadu tuma?ili taj pojam. A u tom aspektu, koji se u na?elima Sai bolnica spominje kao NA?ELO DUHOVNOSTI, smještene su sve vrijednosti koje u postupcima i odnosu lije?nik-pacijent brišu sve barijere svjetonazorskih razlika te nisu sputane razli?itim svjetonazorskim pogledima bilo oni teološke, filozofske ili znanstvene provenijencije.
Iz tog razloga s pravom se smatra da Sathya Sai super-specijalisti?ke bolnice mogu poslužiti kao ogledni modeli bolnica za sve zemlje na svijetu, jer duhovnost kao na?elo medicinske prakse je univerzalna kulturna i kulturološka kategorija koja ne poznaje granice. Stoga se isti model vrlo lako može uklopiti i u zdravstvene sustave Zapadnih zemalja.
U to nas uvjerava i prof. dr. A. N. Safaya, direktor Sathya Sai Medicinskog Instituta…Ali to je ve? dio izvješ?a dr Felixa Wusta koji je sa dr. Safayom razgovarao uo?i 4. Simpozija o kardiologiji, održanog u rujnu 2005…Svakako ga je zanimljivo pro?itati.
23.listopad 2006.
