Palijativna medicina i palijativna skrb
Skrb o osobama koje pate i umiru dio je ljudske povijesti, tako da se u razli?itim civilizacijama može pratiti kako se tijekom tisu?a godina skrbilo o onima koji umiru. Me?utim, od šezdesetih godina dvadesetoga stolje?a svjedoci smo prave revolucije u skrbi o oboljelima od neizlje?ivih bolesti, što je rezultat brojnih promjena u medicini op?enito.
Palijativna skrb tako afirmira život, a smrt smatra normalnim procesom, te tako nastoji o?uvati najbolju mogu?u kvalitetu života sve do smrti, dok palijativna medicina prema razinama skrbi može se podijeliti na palijativni pristup, op?u palijativnu medicinu, specijalisti?ku palijativnu medicinu i centre izvrsnosti.
Cilj palijativne skrbi jest odgovoriti na te potrebe koje su izvor patnje za bolesnike i ?lanove obitelji. Zdravstveni profesionalci moraju imati znanje o putanjama uobi?ajenih bolesti koje ograni?avaju život te o standardnim metodama njihova lije?enja. Prvi je slu?aj u bolesnika koji boluju od metastatske onkološke bolesti, gdje je otprilike prognoza preživljenja oko 12–18 mjeseci, pri ?emu monofazi?no pogoršanje po?inje otprilike 2–3 mjeseca prije smrti.
Noviji modeli palijativne skrbi potpuno su druga?iji, jer palijativna skrb treba biti dostupna od trenutka postavljanja dijagnoze te se pruža istodobno s aktivnim lije?enjem. Skrb na samome kraju života važan je oblik palijativne skrbi, ali je ona tek njezin mali dio. Palijativna skrb pruža se bolesnicima svih dobi i u svim stadijima ozbiljnih bolesti.
U svijetu postoje razni modeli organizacije palijativne medicine. Danas se smatra da palijativnu skrb treba pružiti od primarne zdravstvene zaštite pa do specijalisti?kih službi ?ija je osnovna djelatnost upravo palijativna skrb.
Skrb o osobama koje boluju od neizlje?ivih i za život opasnih bolesti dio je ljudske povijesti, a unazad pedesetak godina svjedoci smo naglog razvoja palijativne medicine kao posebne specijalizacije i subspecijalizacije u brojnim zemljama širom svijeta, s tisu?ama zdravstvenih profesionalaca koji su zaduženi isklju?ivo za provo?enje palijativne skrbi. Palijativna medicina ne može izlije?iti osobu, ali može o njoj skrbiti, ublažiti joj bol i patnju, ?uvaju?i dostojanstvo osobe kao jedinstvenoga ljudskog bi?a. U palijativnoj medicini nema i ne smije biti re?enice „ništa se više ne može u?initi“, nego se uvijek treba upitati „što još možemo u?initi za bolesnika i njegovu obitelj“. Ovdje se testiraju sposobnost dobrog lije?nika, komunikacijske vještine, sposobnost rada u multidisciplinarnom timu, ali podjednako tako i ?ovje?nost. I upravo zbog ?injenice da se palijativna medicina bavi sveobuhvatnoš?u brige o ?ovjeku, potreban je multidisciplinarni pristup, pristup u kojem ?e svaka osoba u timu znati što ?e raditi, ali i kako ?e tražiti pomo? od drugih.
Civilizacijski, humanisti?ki i profesionalno, ne smije se dopustiti da danas bilo tko, a osobito teško oboljeli pate zbog boli, malnutricije, dehidracije, ali i usamljenosti i patnje bilo kojeg uzroka. Medicina, ali i sve srodne struke koje se bave ljudima, s jedne su strane profesija, ali još više i umije?e, umije?e koje proizlazi iz odnosa stru?njaka sa svakim pojedincem koji treba pomo?, ali i s osobama drugih profesija koje u tome sudjeluju. Palijativna medicina je najbolji primjer umije?a medicine (ars medica) koja povezuje znanost, klini?ko znanje i umjetnost, a prema putu kulture zdravlja i ?ovje?nosti.
Cijeli ?lanak pro?itajte na stranici trecadobhrvatska.com – OVDJE
