021: Grupa �Sisters of Mercy� oblikovala je glavnog junaka, taj motiv provla?i se kroz ceo roman. Taj isti junak ka�e da je odrastao i na muzici EKV. Kako neko ko je slu�ao EKV mo�e da ubija � to je upravo jedna od zabluda kojima se bavite u svom romanu. �ta se desi ?oveku koji je pre rata u sebi nosio mir, u odnosu na one koji su tokom mira u sebi nosili rat, pa se ti nemiri izme�aju tako da vi�e ne zna� odakle je zapravo po?elo da klju?a? Da li to zna?i da, kad se sve svede na bruto i neto, muzika prestaje?

Z�: Normalan se ?ovjek u nenormalnim situacijama uglavnom pona�a nenormalno, a atmosfera mase pro�dire pojedinca i njegov tipi?an na?in pona�anja. Pogledajte samo na�e mirne susjede kako se pona�aju u gomili; na utakmicama ili na politi?kim skupovima. Tu se pokre?u za?ahurene osobnosti, prikrivene dijagnoze, ali jednako tako, iako u manjoj mjeri, i ljudskost. Sva iskustva, odgoj, sklonosti ka normalnom, sve to ustupa mjesto nekom na�em drugom �ja� koji preuzima ulogu onoga tko ?e omogu?iti pre�ivljavanje i pri tome ne mislim samo na puko fizi?ko pre�ivljavanje u nekoj destruktivnoj atmosferi kao �to je rat, ve? i esencijalno koje po?iva na �elji da se uklopimo u okolinu ma koliko ona luda bila, da budemo prihva?eni i uva�avani. Sve ono �to smo sa sobom donijeli u taj odre?eni trenutak jednostavno biva gurnuto u stranu. Da, kad bi tu samo muzika prestala to bi bila dobra vijest. No stvar je puno gora. To je mjesto u kojem se odri?emo sebe.

021: Kad razum �apu?e, a telo vri�ti � jasno je koga srce slu�a. Rat je kod mnogih pokrenuo skrivene dijagnoze. �Mo�e li po�tenije�, naslov je pri?e koja govori upravo o tome. Pa, mo�e li? Je li potonji mir pokrenuo i�ta drugo?

Z�: Na�e se dru�tvo od �90-tih na ovamo odreklo vrijednosti poput solidarnosti i suosje?anja rezultat ?ega su pogubljeni ljudi i apati?na mladost ?iji su �ivotni ideali sebi?nost i be�?utnost. Dru�tvo se preko no?i na�lo u neobranom gro�?u i zbog toga ga ne treba kritizirati, treba mu pomo?i. Za to postoje dva na?ina; dru�tveni aktivizam i podizanje svijesti da smo jedni bez drugih izgubljeni. Jedini na?in da zaustavimo srljanje u rasulo, da ustanovimo zaboravljene vrijednosti i da ozdravimo dru�tvo jest da se pove�emo. Mi na Balkanu najvi�e se povezujemo po ideji nacije, klase, svjetonazora� �to isklju?uje one druge osnove dublje naravi, kao �to su temeljne ljudske vrijednosti poput dobrote, suosje?anja ili ljubavi. Pitanje je je li to uop?e mogu?e? Pa ?ini se da jest, ali samo u onim situacijama kad nam se na vratima pojavi zajedni?ki neprijatelj kao �to je to bilo s poplavama koje su pogodile na�e zemlje prije nekoliko godina. Kamioni humanitarne pomo?i iz Hrvatske i�le su za BiH i Srbiju, ljudi su se javljali da odlaze na teren kako bi pomagali, nitko nikog nije pitao je l� se kri�a, krsti ili klanja. Ono najbolje, svi ti ljudi su se organizirali samoinicijativno bez utjecaja bilo kakve politi?ke propagande. Dapa?e, dok su se politi?ari sna�li, ljudi su ve? bili organizirani oko sabirnih centara. To mi govori da mi ipak u svojoj esenciji jesmo bili i ostali ljudi.

021: Jesmo li svi krivi za dela pojedinaca i nekih dominantnih grupa, bar zato �to ih� pokrivamo, �titimo, apologizujemo?

Z�: Svi oni koji su kao pojedinci kroz �ivot zagovarali ljudskost i toleranciju ne prihva?aju koncept kolektivne krivnje i ne trebaju to ni ?initi. Nitko ne treba osje?ati sram zbog nekog drugog, nikome dobar ?ovjek ni�ta nije du�an jer bez tih i takvih ljudi dru�tvo bi izgledalo puno gore. Da, mi mo�emo re?i kako bi svatko od nas, krenuv�i od svog susjedstva ili radnog kolektiva, trebao prona?i po jednog devijanta i poraditi na tome da ga se raskrinka. Ali to se uglavnom ne ?ini i ne treba o?ekivati da ?e se ?initi. No dobra je stvar ta �to oni koji to ipak ?ine, ne?e odustati zato �to su u manjini, jer ispravni ljudi nisu ispravni kako bi se nekome dopali ili dokazali, oni su ispravni zato �to je to jedini put koji su sposobni slijediti. Iz istog razloga mnogi pisci pi�u. Nemaju drugu opciju. Ubrajam se me?u njih. Prije nekoliko godina gostovao sam na Cetinju na poziv Crnogorskog dru�tva pisaca i uve?er sam se dru�io s grupom umjetnika iz tog kraja. Bio je tu i jedan simpati?an de?ko, Danilo, koji je bio izuzetno zabavan sve do trenutka kad je shvatio da sam iz Hrvatske. Nakon toga se naglo uozbiljio, postao je potpuno druga osoba, po?eo je zamuckivati, pa izvla?iti pri?u o tome kako su crnogorski vojnici devedesetih raketirali Konavle, pa se ispri?avati zbog toga. Atmosfera je naglo splasnula i bilo mi je neugodno koliko i njemu pa sam ga na koncu pitao je li on granatirao Konavle. Ka�e ?ovjek da nije, u to doba je, naime, imao sedam godina. Ali eto, ipak on je imao potrebu ograditi se od toga. Primirio se tek kad sam mu rekao kako je bolje fokusirati energiju na to da svoju djecu danas sutra podu?imo da, u slu?aju nekog novog sukoba reagiraju druga?ije, da se ne daju manipulirati. Jer, ?injenica je, da u ratu svaka strana misli kako je u pravu, a to je ni�ta drugo do ?ista manipulacija. Kad ne bi tako mislila, jedna bi strana jednostavno rekla: �OK, oni ljudi s druge strane su u pravu, mi nismo, nemamo tu �to raditi, hajmo ku?i�. Ali visoka politika manipulira istinom i uspijeva uvjeriti ?ovjeka kako je ba� on u pravu i kako ?e im oni tamo, iza brda, do?i glave. Pa razmisli� li malo o tome lako zaklju?i� kako to ne mo�e biti, no jo� va�nije od toga tko je, da imamo zada?u djecu nau?iti kako se svaki sukob mo�e rije�iti i bez nasilja.

021: Mi ovde u Vojvodini di?imo se tolerantno�?u� � Novi Sad, Sarajevo i Istra bili su simboli tolerancije u Jugoslaviji. Danas ?esto isti?emo Rijeku i Pulu kao primer izuzetne tolerancije. Vi pak u svom romanu tvrdite druga?ije, ka�ete da je Rijeka bastion tolerancije ispod koga �kuha suptilna dijagnoza��

Z�: Moj roman je megafon kojeg u rukama dr�i ranjena i poreme?ena osoba, njezine izjave vrijedi uzeti s dozom opreza, pri?i im kao temi za promi�ljanje, a ne kao referentnoj to?ki neke osnovne vrijednosti. Moj lik je reprezent dijagnoze Balkana, zato se i zove Vanja Kova?evi?, po tom imenu ne mo�ete zaklju?iti koje je nacionalnosti, pa ?ak niti kojeg je spola. Taj lik mo�e biti bilo tko od nas. Za razliku od toga �to u jednom ?asu tvrdi moj lik, Rijeka jest tolerantan grad i to nije tvrdnja koju plasiraju Rije?ani ve? oni koji u Rijeku sa svih strana dolaze, u Rijeku se vra?aju i u Rijeci ostaju. ?ak bih se usudio re?i da je Rijeka ne�to vi�e od toga jer tolerirati zna?i trpjeti nekoga ili ne�to, tolerirati zna?i odustati od sile, ne uzvratiti nasiljem na nasilje, izabrati drugi put, a karakteristike Rijeke su vi�e od toga. Mislim da je Rijeka grad u kojem se ljudi i pojave prihva?aju vi�e nego �to se toleriraju. Mo�da sam pristran jer govorim o svom gradu, ali s druge strane ba� zato �to je to moj grad imam dovoljno iskustva da o tome mogu donositi sud. Vjerujem kako razlog tog svojevrsnog balona razapetog iznad grada le�i u tome �to je Rijeka u kratkoj povijesti od samo stotinu godina, ne ra?unaju?i privremena dr�avno-pravna ure?enja, promijenila ?ak devet dr�ava, a bila je i sna�no industrijsko sredi�te u koje su bili privu?eni ljudi sa svih strana. Najve?a luka, najve?e brodogradili�te, najve?a rafinerija� da ne nabrajam. Rijeka je oduvijek imala na?in da privu?e ljude, zadr�i ih i u?ini boljima.

021: U jednoj pri?i prime?ujete da je raspadom biv�e zemlje centar mo?i s jednog mesta preme�ten u niz manjih centara, u kojima je svaki lokalni majmun postao ?lan vlade ili neke dr�avne komisije. Postoji li neki pozitivan primer �tekovine raspada� i tog raspar?avanja?

Z�: Ne znam za ostale dr�ave, ali u Hrvatskoj ga ba� i ne vidim, ali jedno znam sigurno. Ve? trideset godina mi govorimo kako je nekad bilo i odvagujemo kako nam je danas u odnosu na nekad. Da nam je danas dobro, ne bi mi raspravljali o tome kako je bilo prije. Zato su mi pri?e o blistavoj budu?nosti dr�ave naivne. Ovo ?emu svjedo?imo govori kako dr�ave nisu ni stvorene da bi imale budu?nost, ve? su stvorene da bi budu?nost imala grupa lopova i njihove obitelji.

021: Sin hrvatskog tajkuna nikad ne mo�e biti brat sa sinom hrvatskog radnika. Za�to onda taj � sin hrvatskog radnika, ne mo�e biti brat sa srpskim radnikom? Da li ?e to (ikada vi�e) u budu?nosti biti mogu?e?

Z�: Ve? sad je mogu?e kod one normalne manjine. A �ire, bit ?e mogu?e kad stasa nova generacija ljudi kojoj ?e prioriteti biti ne�to drugo od onih vrijednosti koje su ih nau?ili iskvareni roditelji ili kad se pojavi neki ja?i subjekt koji ?e iskazati interes za ovaj teritorij pa na stol spusti torbu s novcem i ka�e da je bilo dosta gluposti. Sli?no se doga?alo svuda po svijetu, nama bli�i primjeri su istovremeni ulazak u NATO Gr?ke i Turske te pitanje Irske i Sjeverne Irske. U Belfastu su do prije tri desetlje?a automobili letjeli u zrak, a snajperi su u istom kvartu pucali s jedne zgrade na drugu. Kad je vanjski interes do�ao tamo, te su pri?e prestale i danas su tek dio folklora. O tome vi�e nitko javno ne govori, ostali su tek murali po lokalnim kvartovima kao spomen na �rtve besmisla.

Cijeli ?lanak pro?itajte na stranici zmiriczoran.wordpress.com