Moj savjet Hrvatima: Obrazujte cjelovito bi?e, ne samo intelekt nego i emocije i volju u?enika!

Ro?enjem Britanac, David Brierley u Norveškoj živi 40 godina. Cijeli jedan radni vijek. Pou?avao je sve dobne skupine, od male djece do odraslih. Jedan je od osniva?a samostalnog sveu?ilišta u Oslu koje više od 30 godina obrazujewaldorfske u?itelje i koje potpomaže država. Drži predavanja o obrazovanju na sveu?ilištima u Švedskoj, Finskoj, SAD-u, Indiji, Španjolskoj, ?eškoj, Ma?arskoj, Velikoj Britaniji… U Hrvatskoj pou?ava waldorfske u?itelje, u Sloveniji ga je Ministarstvo obrazovanja angažiralo da – radi s u?iteljima u javnim ?kolama.

Inicijativa i kreativnost

Kako danas obrazovati djecu kad nemamo pojma za što ih obrazujemo?

– To?no je da ne znamo za što ih obrazujemo, što ?e ta djeca raditi. Više ih ne možemo obrazovati za odre?eni tip zanimanja, zanimanja koja su bazi?na u društvu. Poslovi su otišli iz Europe, nezaposlenost je masovna… Jedini na?in da osiguramo budu?nost za naše mlade je stavljanje naglaska na inicijativu i kreativnost. Naše su generacije živjele na akumuliranom znanju koje smo baštinili od predaka. Ako ste mogli dobro memorirati to znanje, mogli ste biti uspješni. To više nije slu?aj. Sada morate znati kako na novi na?in upotrijebiti to znanje, biti dosjetljivi, entuzijasti?ni, pokazati inicijativu, znati poduprijeti nove ideje i staviti ih u praksu. Dakle, kreativnost nije samo mogu?nost pronalaženja novih ideja, ve? mogu?ost njihove kona?ne operacionalizacije. To u školama treba kultivirati, njegovati imaginaciju. No, pitanje je što mislite pod ‘imaginacijom’ i kako to uspješno razvijati. Zato ne trebamo školu koja samo kultivira logi?ko i analiti?ko razmišljanje, nego školu koja ohrabruje razmišljanje na razli?ite na?ine.

U Sloveniji ste angažirani da radite na promjenama u javnim školama. O ?emu je rije??

– Zamoljen sam da vodim projekt inovacije u edukaciji. To je zapravo gigantski zadatak. Pitanje je gdje po?eti i što je svrha. U ve?ini zemalja u Europi svrha toga je da provedete reformu. Politi?ari trebaju da se vidi da mijenjaju naš obrazovni sustav u kontekstu kritika koje dobiva obrazovanje po cijeloj Europi. No, da budem iskren, te reforme uglavnom kratko žive. Uglavnom ih zamijene neke nove reforme, jer do?e nova vlast. Problem je i što nastavnici ne prihva?aju reforme, jer to je konzervativna profesija. Pou?avanje u u?ionici je život za sebe. I ako se u to upletu birokracija i neke novosti, ve?ina osje?a da to ugrožava ste?eni odnos u?enik – nastavnik. UNESCO i OESS istaknuli su da je u edukaciji nastavnika ogroman jaz izme?u teorije i prakse. Bitno je što pou?avate, ali gotovo je još bitnije kako to pou?avate. Ve?ina nastavnika kad završi školovanje zna sadržaj koji treba pou?avati, no ne znaju kako.

Što namjeravate uraditi u Sloveniji?

– Imam dosta veliku slobodu da izaberem i sugerirao sam da ?u svaki mjesec imati predavanja za nastavnike na kojima ?u govoriti o metodologiji, o tome kako bismo trebali kultivirati i njegovati ljudske sposobnosti. To ?e biti dio projekta koji po?inje na jesen. Ljudi su oduvijek mislili da ?e njihova djeca i unuci imati bolje obrazovanje nego što ga je imala njihova generacija, da ?e imati i bolji život. Sada smo stigli do to?ke kad to više nisu sigurni.

U Hrvatskoj upravo rade na nacionalnoj strategiji obrazovanja. Što biste sugerirali onima koji crtaju te konture?

– U mnogim zemljama idu za tim da odaberu neke predmete, obi?no znanosti koje poti?u logi?ko i matemati?ko razmišljanje, vjeruju?i da ?e u budu?nosti tehnologija i prirodne znanost biti dominantne te da je za uspjeh potrebno imati dobra znanja na tim podru?jima, a manje na drugim. Takva politika vodi do toga da u?enici koji nisu zainteresirani za te predmete sve ?eš?e izostaju s nastave, odustaju od školovanja, neke to vodi i na stranputice, ulicu i nasilje… jer ta djeca osje?aju da njihovi kapaciteti nisu dovoljno iskorišteni. Dakle, prva stvar koju bih sugerirao jest da obrazujete cijelo ljudsko bi?e. Ne samo glavu, ne samo intelektualni dio, ve? i emocije i volju u?enika. Da bi ?ovjek imao dobar život i bio kreativan, treba znati kultivirati i volju i emocije. Ako ?e u?enik napraviti nešto u budu?nosti, to je i pitanje njegove volje. Motivacija je veliki problem i u vašim školama. U mnogim zemljama je motivacija vanjska, bazirana je na prijetnji od testa. To nije u?inkovito. Me?u ostalim i zato imamo sve više u?enika koji odustaju od škole. U nekim zemljama to su frapantne brojke. Dakle, veliko pitanje za današnju školu je kako razviti intrinzi?nu motivaciju, a ona je usko povezana s mogu?noš?u da se ?ovjek izrazi. Zato bih sugerirao da ne previdite važnost umjetnosti i umjetni?kih predmeta. Uspjeh u obrazovanju sad testiraju me?unarodnim PISA testovima… Da je u mom djetinjstvu postojao PISA test, ja vjerojatno danas ne bih bio ovdje i razgovarao s vama. Bio sam sanjar i tijekom cijelog školovanja moje formalne ocjene su govorile ‘probudi se, probudi se’, volio sam se igrati izvana i iznutra. Što je zapravo dobro, jer danas imam odre?eni stupanj imaginacije. Škola to nije poticala, bila je jako intelektualna. Nije bilo mogu?nosti da se izrazim, trebao sam samo reproducirati informacije…

Potencijal je u djetetu

U Hrvatskoj je upravo objavljena vaša knjiga ‘Skriveno u vidljivom… razmišljanja jednog u?itelja i njegovih trinaestogodišnjaka’. Odli?an vodi? za u?itelje…

– U knjizi opisujem kako sam ja, u?itelj, upoznavao svoje u?enike. Unutra je, primjerice, pri?a o Rolandu, dje?aku koji je u razredu uglavnom sjedio u kutu i gledao kroz prozor… Pitao sam se što da radim s njim, kako da saznam za što ima potencijal. Roland je u?io taman toliko da mu ništa ne mogu zamjeriti. No, osje?ao sam da ne daje sve od sebe. Gdje ide ta njegova energija? U razgovorima tijekom odmora doznao sam da je zaljubljenik u pecanje, da je cijeli vikend u stanju sjediti na kiši i ?ekati da ulovi štuku. On zna sve o toj ribi, o vodi, gdje živi, kako, zašto. Sjedi tamo i promatra. To je nevjerojatna sposobnost. Dok tako sjedi, on puno razmišlja. Zaklju?io sam da bi u njemu mogao biti netko tko piše o prirodi ili pjesnik, filozof. To su dvije mogu?nosti. Nakon toga sam mu na nastavi mogao davati zadatke koji su mu odgovarali. Htio sam vidjeti je li poeta ili je pak toliko udubljen u promatranje da može biti znanstvenik… Pitajte me što radi danas! To nisam napisao u knjizi.

I… što je postao Ronald?

– Analizira vremensku prognozu za jednu TV stanicu!

Ima nekog smisla u tome…

– To?no. Kad mi je opisivao štuke, vidio sam koliko je jak u opservaciji. Zato može razumjeti vrijeme, meteorologiju.ƒ