Razgovor s Dr. A.N. Safajom, direktorom “Sri Sathya Sai Instituta viših medicinskih znanosti”
HRAMOVI OZDRAVLJENJA: Osiguravaju najbolju dijagnosti?ku i terapeutsku podršku moderne visoko-tehnološke medicine za zapostavljeni dio društva.
Posjeta Sri Sathya Sai Super specijalisti?kim bolnicama u Puttaparthiju ( država Andra Pradesh) i Whitefieldu pored Bangalorea ( država Karnataka) u Indiji, uo?i 4.Simpozija o kardiologiji koji se održao u rujnu 2005. godine.
Razgovor s Dr. A.N. Safayom, direktorom Sri Sathya Sai Instituta viših medicinski nauka u Puttaparthiju i Bangaloreu u Indiji vodio je Dr. Felix Wüs izdava?em ?asopisa SWISS MED.
Nema sumnje da je u našim zapadnim zemljama svijet medicine u stanju krize. I nisu samo kontroverze te koje izazivaju etiku moderne medicine zbunjuju?i jednako znanstvenike i obi?ne ljude. Suo?eni smo tako?er s teško?ama u zadržavanju niske cijene brige o zdravlju. Usprkos tome moderna medicina ?ini da se snovi ostvaruju. No, tako pokre?emo rizik da ?e korist od tog tehnološkog napretka prije ili kasnije biti daleko iznad dosega zapostavljenog dijela društva. Imamo li mi sposobnost da riješimo taj problem? Imamo li model-instituciju koja nam može pokazati put kojim bismo trebali krenuti? Da, imamo! Kada smo, prije nekoliko godina, ?uli za Sri Sathya Sai Super specijalisti?ke bolnice u Indiji, a kasnije i ?itali izvještaj u WHO-u (World Health Forumu br. 19, 1998.), pod nazivom „Besplatna visoko-tehnološka briga o zdravlju u Indiji“, naša je odluka donesena: „Jednoga dan moramo oti?i u Indiju i provesti ozbiljno istraživanje o ovoj stvari.“ Kona?no taj je dan došao i mi smo otputovali tamo. Evo izvještaja o tome.
– Dr. Safaya velika mi je ?ast i zadovoljstvo što ste pristali na ovaj razgovor.
– I meni je to tako?er zadovoljstvo.
– Da najprije kažemo našim ?itateljima tko ste vi. Bili ste profesor bolni?ke administracije(Hospital Administration) i Medicinski upravitelj prestižnog Sve-indijskog instituta medicinskih znanosti. Što vas je navelo da napustite jedan tako važan položaj u glavnom gradu Indije?
– Ustvari, rano sam otišao u mirovinu. Napustio sam položaj jer sam bio poklonik Sri Sathya Sai Babe i On mi se neo?ekivano obratio. Želio je zapo?eti medicinsku misiju u kojoj bi visoko-tehnološko stanje umije?a medicine i tehnologije mogli biti dani najsiromašnijima od siromašnih bez ikakvih razlika zbog kaste, vjerovanja, porijekla, religije i.t.d. Tada smo s ponosom prihvatili ulogu u toj avanturi i pomagali smo u planiranju i donošenju prakti?nih rezultata u programu. Zbog toga sam Mu se pridružio. Svami – najdraže ime koje koriste poklonici – je postavio me?unarodno povjerenstvo za Sathya Sai institut viših medicinskih znanosti, a mene je postavio za predsjednika tog povjerenstva u kome su bili predstavljeni mnogi poznati lije?nici iz inozemstva kao što je to dr. Goldstein, dr.Knife, poznati nefrolog iz „John Hopkins“ centra za zdravlje, USA, dr. Mitch Krucoff, kardio-kirurg sa Duke sveu?ilišta u USA i mnogi drugi lije?nici iz inozemstva i iz Indije. Bilo nas je 10-12 osoba, svaki od nas je bio poznat i priznat lije?nik na svom profesionalnom polju i svi smo bili Svamijevi poklonici. Sjeli smo zajedno da bismo odlu?ili koji je najbolji na?in na koji bi pristupili našoj misiji i stvorili bolnicu. Odlu?ili smo se za super-specijalisti?ki model. Svami se s tim složio te je rekao: „Dajte da imamo Super-specijalisti?ku bolnicu sa kardiologijom, nefrologijom, neurologijom, onkologijom i oftamologijom.“ Rezultat je bio taj da je Svami 22.studenog 1990. izjavio da ?e sagraditi bolnicu u Puttaparthiju koja ?e se temeljiti na ovih pet super-specijalnosti.
– Zašto baš te discipline, a ne neke druge?
– Mnoge bolesti uklju?uju srce, mozak, karcinome i o?i. Te bolesti zahtijevaju visoku tehnologiju dijagnosticiranja i lije?enja, a oni su veoma skupi. To su veoma sofisticirana polja i traže veoma sofisticirane, visoko-izvježbane profesionalce i tehni?are – a to rezultira time da je takva medicinska skrb vrlo skupa. Vjerojatno je da je Svami odabrao baš te odre?ene specijalnosti zato da bi takva oprema i lije?enje bilo dostupno obi?nom ?ovjeku koji to ina?e, naravno, druga?ije ne bi mogao imati. Za ve?inu drugih bolesti pobrinula se Vlada te druge organizacije na polju medicinske njege u ve?oj ili manjoj mjeri. Naš je cilj osigurati lije?enje ovih odabranih disciplina potpuno besplatno i, kao što sam ve? spomenuo, bez obzira na kastu, vjeru, boju kože, religiju ili zemlju iz koje bolesnik dolazi. Mi ne provjeravamo njihove putovnice. Ne pitamo ih za nacionalnost. Pitamo ih jedino za podatak koji je važan za njihovo lije?enje. Kao ljudska bi?a, bolesnici mogu do?i iz bilo koje zemlje i mogu imati lije?enje besplatno.
– Kažete li vi to zaista- „besplatno lije?enje“? Ovo ?emo morati temeljito raspraviti. No, najprije, molim vas, recite mi nešto o vašim nau?nim kontaktima izvan Indije. Imate li takve kontakte sa Njema?kom, Francuskom, Italijom i Amerikom?
– Da, ali ne na konvencionalan na?in. Konvencionalan na?in bi bio da imamo nekakav sporazum izme?u jednog i drugog sveu?ilišta. No, mi imamo ogroman broj Svamijevih poklonika koji su Indijci, a žive u inozemstvu, u Engleskoj, u Americi, u Francuskoj, Njema?koj, Australiji, na Novom Zelandu i.t.d. Ti su lije?nici specijalizirani za discipline koje sam vam spomenuo. Oni dolaze ovdje i ovdje rade uz dozvolu naše Vlade. Oni su privremeno registrirani kao lije?nici, operiraju, podu?avaju, pomažu i sa svoje to?ke gledišta oni rade sevu (2), što zna?i služenje, besplatno služenje. Oni to rade bez ikakve naknade. Ti ljudi tako?er preuzimaju na sebe da nam izvana donesu najnoviju tehnologiju iz njihovih zemalja i institucija. Ponekad odvode lije?nike ili tehni?are s ovog Instituta i obu?avaju ih u svojim zemljama te nas tako opskrbljuju nekom vrstom ravnoteže, dakle na taj na?in naše bolnice nisu tehni?ki ni profesionalno u izolaciji.
– Je li teško na?i takve ljude?
– Imamo ogroman broj molbi, ne samo vrhunskih specijalista na nekom polju, ve? tako?er od studenata medicine koji žele do?i odraditi bolni?ki nastav-ni plan i ostati ovdje. To je omiljeno mjesto za studente jer je u studenom 1994. Vladina organizacija, Indijski nacionalni javni ispitiva?i, ciljano standardizirala post-diplomsku medicinsku naobrazbu u Indiji, s tim da su potvrdili naš Institut kao mjesto za praksu i akreditaciju specijalista u kardiologiji, operacijama kardio-toraksa, urologiji i nefrologiji.
– Saznajem da ste vi organizirali nau?ne simpozije.
– Da, imali smo dvije internacionalne konferencije vezano za kardiologiju. Bilo je to 1993. i 1995. Prisustvovao im je velik broj ljudi iz ove zemlje i iz inozemstva, iz Amerike, engleske, Francuske, Njema?ke, Izraela i Australije.
– I, uobi?ajeni je cilj bio razmjena znanja?
– Da, da se razmijeni znanje te da upoznamo naše posjetitelje s našim na?inom razmišljanja i djelovanja. Naši ljudi su tako?er pokazali znanstvene papire. U?esnici su se mogli osvjedo?iti da je u današnjem svijetu pribavljanje potpuno besplatne visoko tehnološke medicine mogu?e.
– Za kada planirate sljede?i simpozij?
– Sljede?a ?e se konferencija, mislim, održati ove godine, u rujnu mjesecu 2005. Ona ?e se održati ovdje u Puttaparthiju. Mi ?emo pozvati ne samo profesionalce medicinskih nauka, nego tako?er i planere, upravitelje, ljude koji financiraju medicinu, one koji zdravstveno osiguravaju ljude, i.t.d. Raspravljat ?emo ponovno o Svamijevoj temeljnoj filozofiji koja kaže da su bolesti poslije-dice proizašle iz samog društva, iz na?ina kako ljudi žive, njihovog na?ina življenja i njihove ishrane, okoline i tako dalje. Zato je dužnost društva da lije?i svaku bolesnu osobu. Društvo je odgovorno i ono mora platiti lije?enje jer osoba o kojoj se radi možda to ne može.
– Nije li to pomalo smiono mišljenje?
– Ne uop?e! Vidite, osnovna stvar na koju trebamo gledati kao na darovanu jest ta, da je jedno od ?ovjekovih temeljnih prava kao ljudskog bi?a, da, ako se razboli, za njega treba brinuti društvo. Društvo je to koje bi trebalo spojiti ruke sa svrhom da se brine za bolesne. Oni ne bi trebali biti prepušteni samo pojedin-cima jer možda nisu u mogu?nosti platiti dobru tehnologiju. Dobro lije?enje je u potpunosti vezano uz pla?anje. U tome je stvar.
– Mogu li se vaše bolnice natjecati s drugima sli?nim znanstvenim instituci-jama u Indiji i širom svijeta – kada do?e do procjene smrtnosti, broja izvršenih operacija i sli?no?
– Da. U ovoj se instituciji stalno uspore?uju svi osnovni medicinski podaci, isto kao i u drugim institucijama u Bangaloreu. Ti se podaci, kao na primjer dužina ostajanja u bolnici, smrtnost, broj bolesnih, procjena oboljenja i.t.d. stalno uspore?uju i prate. Svi su ti podaci jasno na liniji sa internacionalnim standardima. U nekim slu?ajevima imamo rezultate koji su bolji od onih internacionalnih standarda. Što se ti?e naše države Indije, možemo re?i da naše bolnice mogu tvrditi da imaju najbolje mogu?e podatke.
– Kada ste govorili o medicinskim disciplinama u vašim bolnicama rekli ste da lije?enje pružate sasvim besplatno. To je prije svega zadivljuju?e, mogu re?i gotovo nevjerojatno – nije kao svaka šalica ?aja koja se napla?uje u našim zemljama na Zapadu!
– O?ekivao sam ovo pitanje. Besplatno lije?enje je mogu?e uglavnom zbog donacija – manjih ili ve?ih – koje daju poklonici Sathya Sai Babe iz cijelog svijeta. Te donacije idu u trust koji se naziva Sri Sathya Sai medicinski trust. Ovaj Sri Sathya Sai medicinski trust ima odre?eni iznos novca stavljen u banku kao osnovni fond. Uglavnom se kamatom koja se dobiva na taj osnovni iznos pokrivaju potrebe dnevnih aktivnosti obiju naših bolnica. Dvije bolnice zahtijevaju oko 2 milijuna rupija (vidi 3) svaki mjesec. Naravno, oštra kontrola troškova, upravljanje troškovima i stalne inovacije pomažu nam smanjiti troškove. Kao dodatak ovim donacijama neki ljudi daju doprinos za odre?ene svrhe. Neki ?e ljudi do?i i re?i da ?e dati 20 odre?enih vrsta pace-makera. Drugi nas opskrbljuju sa velikom koli?inom šprica za injekcije – plasti?nih šprica i drugih šprica koje nam stoje na raspolaganju – s tim stvarima na primjer. Tako?er se doga?a da nam do?u odre?eni mještani i pitaju nas koje su naše svakodnevne potrebe. Oni tada odlaze i opskrbe nas tim potrepštinama, možda ?ak i za šest mjeseci. Tako to funkcionira.
– I vi ne poduzimate nikakve izravne akcije da biste dobili takve donacije?
– Ne, mi ne. One jednostavno do?u. Jedino što trebate to je da Sathya Sai Baba bude u centru te slike. Bez Njega sve bi ovo, vjerojatno, bilo nemogu?e.
– Dakle, spomenuli ste da možete imati u radu obje bolnice uz puni trošak od 2 milijuna rupija na mjesec, to je nekih 370.000 eura. No, kako ste financirali samu izgradnju bolnice, vaše prve bolnice u Puttaparthiju?
– Bolnica je zapo?eta sa donacijom od 300 milijuna rupija. Trebali smo 100 milijuna za zemlju i zgradu, 100 milijuna za opremu, a 100 je stavljeno, kao što sam ve? spomenuo, u osnovni fond. Kao što sam rekao, kamate na osnovni fond od 100 milijuna rupija iznose 1 milijun na mjesec i to je dovoljno da pokrije troškove jedne bolnice kroz mjesec dana. Osoblje je, usput re?eno, dobro pla?e-no, jednako kao ono u Sve-indijskom institutu medicinskih nauka. Ovdje u Puttaparthiju imamo nekih 300 zaposlenika sa pla?om, 46 onih koji rade za honorar i 100 dobrovoljaca koji rade kao sevaci (4) svaki po ?etrnaest dana i na svoj trošak.
– Ako je lije?enje besplatno sigurno su bolesni?ke liste ?ekanja duge. Kako se nosite s tim problemom?
– Mi imamo brojno stanovništvo, a tako?er nesre?om i djelomi?no u ovoj zemlji enormne pojave bolesti. 80% populacije živi ispod minimuma društveno-ekonomski prihvatljive razine. Oni si sigurno ne mogu osigurati operaciju srca, mozga, ki?me ili bubrega. Dakle, oni dolaze k nama. U svakom slu?aju mi izvršimo ozbiljne pretrage kod tih ljudi i damo im ispravnu profesionalnu medicinsku dijagnozu. Zatim procijenimo jeli slu?aj hitan ili bolesnik može ?ekati. Ako je slu?aj takav stavljamo ga na listu ?ekanja. Postoje razli?iti drugi aspekti koje uzimamo u razmatranje kada pregledavamo naše pacijente. Pretpostavimo da je to dijete sa ozbiljnom boleš?u srca, s roditeljima koji za njega jako brinu tada mi moramo takvom pacijentu dati prioritet. Tako?er moramo dati prioritet onim slu?ajevima kada bi obitelj mogla ostati bez hranitelja zbog njegove sr?ane ili nervne bolesti te bi bila lišena osnovnih sredstava za život. U tom smislu, kvaliteta brige o bolesniku koja se besplatno nudi ima šire socijalno-ekonomsko zna?enje, nego što je to spašen jedan život. To spašava obitelji od pandža siromaštva. Ali ostaje ?injenica da za odre?ene tipove operacija na srcu, na primjer, liste ?ekanja mogu biti i do ?etiri godine. U takvom se slu?aju, naravno, bolesnik lije?i lijekovima da može preživjeti te se traži da do?e natrag u bolnicu svakih šest ili možda tri mjeseca, na kontrolu.
– Vi morate zaposliti nekih stotinjak lije?nika, tehni?ara, sestara i.t.d. No, Puttaparthi je malo selo, gdje svi ti ljudi žive?
– Mi imamo ogroman stambeni kompleks pored bolni?ke zgrade i u njemu se može smjestiti ve?ina osoblja koje radi u ovoj bolnici. Tim medicinskim kampom, bolnicama sa svim njihovim podupiru?im sredstvima i cijelom infrastrukturom, upravlja moje osoblje u korist trusta.
– A medicinska podrška koju dajete seljacima vani, u zemlji?
– To nije naša briga. Te aktivnosti se izvode kao medicinski servis ili služenje, a osigurava ih Sri Sathya Sai Organizacija služenja.
– Kako je organizirana medicinska zaštita za one bolesti koje nisu pokrivene visoko specijaliziranim aktivnostima koje se odvijaju u dvije Super specijalisti?ke bolnice?
– U Bangaloreu, jednako kao i ovdje u Puttaparthiju, trust ima takozvanu Op?u bolnicu gdje se osigurava op?a medicinska njega. Ondje možete na?i njegu zuba, ušiju, nosa i grla, ginekološku i porodiljsku njegu kao i op?u pedijatrijsku njegu i.t.d.
– Prakticirate li alternativno medicinsko lije?enje kao što je ayurveda i sli?no?
– Ne, ne, ne!
– Zašto ne? Pa u Indiji smo, odakle potje?u mnoga medicinska znanja.
– Naša je nakana jasna da ne prakticiramo taj vid medicine u našim Super specijalisti?kim bolnicama. Pogledajte, mi moramo biti visoko povjerljivi, visoko odgovorni i ne možemo si dopustiti nikakav rizik na ra?un tog odnosa.
– Svjetska zdravstvena organizacija (WHO – World Health Organisation) je najviše znanstveno medicinsko tijelo u svijetu. Imate li kontakte sa WHO-om? Jesu li vas ikada posjetili?
– Da, i ja sam išao u Ženevu. Govorio sam o aktivnostima medicinske misije Sri Sathya Sai Babe na konferenciji u Internacionalnoj radni?koj organizaciji (ILO – International Labour Organisation) u Ženevi, gdje su bili prisutni mnogi predstavnici iz WHO-a. U Ženevi sam tako?er imao razgovor sa šefom, predstavnikom WHO-a, koji je odgovoran za programe koji se odnose na bolesti srca. Me?utim, mi ne možemo na?initi nikakav napredak u daljnjoj suradnji jer se ne uklapamo u njihove strukture, jer je naša aktivnost bazirana samo na instituciji. Govor, koji sam održao na ILO konferenciji u Ženevi, slu?ajno je bio tiskan u WHO-ovom World Health Forumu, broj 19, 1998. godine.
– Da li biste voljeli imati neke odre?ene nove kontakte i ako da, koja bi to vrstu kontakata trebala biti?
– Da, bili bismo veoma zadovoljni kada bi ljudi željeli znati više o našem radu, kada bi posjetili naše bolnice da bi do nekog nivoa barem dobili utiske o njima, o principima na kojima se naše bolnice zasnivaju. Mi bismo im tada rekli da se sve ovo može posti?i bilo gdje. Tako?er bismo voljeli objasniti našim posjetiteljima osnovne principe i ideale Sathya Saijeve zdravstvene misije. Dopustite mi da vam to ukratko opišem. Bolest je globalni fenomen. Savjet i lije?enje trebali bi se tako?er gledati s globalne to?ke gledišta. Kao što sam ve? rekao, lije?enje bi trebalo biti besplatno, dostupno u bilo kojoj medicinskoj instituciji na globalnoj osnovi, kao što je to pravo na ro?enje svakog ljudskog bi?a. To je pravo zna?enje rije?i globalizacija. De-komercijalizacija je druga klju?na rije? za isti pojam. Vještina iscjeljivanja i lije?enje bolesnika ne bi trebali biti na tržištu i stvarati profitabilne udobnosti. Cijenom medicinske njege trebalo bi se baviti društvo i trebala bi biti na doku?ivom nivou. Druga važna to?ka je humanizacija medicine. Medicina i tehnološko medicinsko lije?enje koje se pruža pacijentima, mora biti humanizirano. Medicinska tehnologija ne bi se trebala primjenjivati na ?isto mehani?ki na?in. Ne, to bi trebalo ?initi na ljudski na?in, smatraju?i bolesnika ljudskim bi?em, kao ?ovjeka u društvu, kao ne?ijeg oca, majku, k?er ili sina. Medicina bi se trebala prakticirati sa osmjehom danim s ljubavlju i naklonoš?u te bez da bolesniku uzrokujemo bilo kakvu mentalnu traumu. Moramo s njima razgovarati ljubazno. Ako postoji neizlje?iva bolest ona se mora objasniti bolesniku na ljubazan, su?utan na?in imaju?i na umu da mi nemamo posljednju rije?! Svojim mislima, rije?ima i djelima, ljudi koji osiguravaju zdravstvenu njegu – zdravstveni službenici, lije?nici, sestre i tehni?ari – trebali bi prianjati uz pet ljudskih vrijednosti, naime uz istinu, ispravno djelovanje, mir, ljubav i nenasilje. Nije oprema ta koja bolnicu ?ini dobrom ili lošom, nego ljudi koji u njoj rade. Ne bismo trebali stvarati profit iz patnje drugih ljudskih bi?a. Trebali bismo s ljubavlju i naklonoš?u paziti na osobu koja pati, kao što je to ?inio Buddha i drugi sveci, kao što je ?inio Krist. Kona?na odlu?uju?a to?ka je produhovljavanje moderne medicine, koja se bazira na principu vjere da je u krajnjem smislu Bog taj koji lije?i! Mi samo osiguravamo tehnologiju i lije?enje! Kad usvojimo to produhovljenje, odmi?e-mo se od našeg sebi?nog uklju?ivanja u proces – „Ja sam te lije?io, ja sam te spasio“ – taj je sebi?ni element uklonjen. I dalje, budu?i da je Bog taj koji lije?i, bolesniku ja dana nada. On zna da postoji neka druga snaga, neka druga mo? kojoj se može moliti i koja ?e možda donijeti rezultate. U našem slu?aju mi dajemo organiziranu uslugu za sve pacijente koji su se lije?ili u našoj bolnici. Naš Bolesni?ki savjetodavni odjel savjetuje pacijente prije prijema, za vrijeme lije?enja i kod njihovog otpuštanja iz bolnice jer su zahtjevi razli?iti u te tri faze. Prije prijema naš savjetnik informira bolesnika o njegovoj bolesti, mogu?im posljedicama njegovog na?ina života, i.t.d. Kada je bolesnik u bolnici mi mu objašnjavamo što je u?injeno tako da on to?no zna što se doga?a. Kada ga otpuštamo, najvažnija je stvar da ga savjetujemo da na svoju bolest gleda kao na izlje?ivu i savjetujemo ga što bi trebao ?initi da mu ne bude gore ili što bi trebao ?initi kao preventivu da se bolest ne vrati. To mi nazivamo produhovljavanje medicine. Naše savjetovanje, plus element molitve i element nade, daje se bolesnicima s puno ljubavi. Oni samo trebaju prepoznati duh kao „vode?u snagu“ u pozadini svakog ljudskog bi?a. Naravno, sve takve duhovne aktivnosti i rezultati dobiveni iz njih, zabilježeni su. Mislim da ni jedna druga bolnica u svijetu ne radi te stvari.
– Vi lije?ite ?ovjeka. No, da li ga tako?er i mijenjate u potpunosti?
– Da. Pokušavamo to. To je ono što Svami kaže: „Transformacija je ?udo.“
– Bojim se da ?e neki od naših ?itatelja misliti da ste vi „sanjar“. To što nam govorite tako je lijepo da se gotovo ?ini nestvarno.
– Kada vidite prekrasnu ružu kažete: „Jeli to stvarno?“ Vi vidite, vi morate vidjeti Božanskog stvaratelja i kad razmišljate o Njemu kao o Božanskom stvoritelju svega, ?ak i stvari koje izgledaju ružno možda postanu lijepe. Zato mi pou?avamo naše bolesnike da na stvari gledaju na taj na?in. ?ak i karcinom i patnja koju on donosi, može im se ?initi tolerantnom do neke granice.
– Pro?itao sam vašu izjavu: „?itavi je Institut zapo?eo kao ?udo, sagra?en je kao ?udo i djeluje kao ?udo.“ Što vi pod tim mislite?
– ?udo je, da je bolnica i ostale zgrade koje joj pripadaju, sagra?ena u vremenu od devet mjeseci. To je ?udo. Normalno, za projekte ovakvoga tipa potrebno je najmanje tri do ?etiri godine. Ja nisam sam dok vam pri?am ovu pri?u. Postoje tisu?e i tisu?e radnika koji su tome svjedo?ili. Stotine je ljudi radilo bez pla?e. Studenti su dovozili gra?evinski materijal i pomagali su gdje god su mogli. Tako je bolnica sagra?ena. To je tako?er ?udo. Vidite, ljudi rade ovdje. Imamo ovdje nekih stotinu sevaka. Sevaci su oni, mora da ste ih vidjeli, sa onim zeleno-plavim maramama i žutim maramama za žene. Ovdje su sevaci – 50 žena i 50 muškaraca koji su došli ovamo iz drugih indijskih država da bi ovdje radili dva tjedna. Ovu sobu u kojoj jesmo ?iste sevaci. Sve ove stvari ovdje, oni su o?istili. Sistem unutarnje pošte, sa svim onim ne-tehni?kim papirima koji se trebaju dostaviti na razli?ita mjesta, funkcionira putem sevaka. Oni služe, nude?i svoje služenje Bogu.
– Mislite li da se taj model može replicirati u drugim zemljama – ?ak i u Zapadnja?kim zemljama?
– Zašto ne? One bi trebale biti sposobne to u?initi. Ja ne mislim da su zapadnjaci odvojeni od simpatija za ?ovjeka. Ne mislim da na Zapadu manjka taj tip ljudi koji misle da je služenje ?ovjeku, služenje Bogu.
– Ja mislim da naši napori prije svega moraju biti usmjereni prema reformiranju i „transformiranju“ ljudskog karaktera. Veoma teška stvar za u?initi, zar ne?
– To je istina. Ali isto tako postoje ljudi koji su došli sa Zapada i rade ovdje. Možete vidjeti mnoge od njih kako rade u Op?im bolnicama i u ovoj bolnici tako?er. Ustvari, naš je problem što ?esto moramo odbiti molbe takvih ljudi jer ih imamo previše. Za nas to nije nimalo ugodno jer ti ljudi zaista žele služiti ovdje našim bolesnicima. Oni su pripravni raditi prema našim pravilima i pravilima institucije, da bi udovoljili potrebama naših bolesnika.
– Ujedinjeno kraljevstvo je povijesno povezano s vašom zemljom. Kakvi su vaši kontakti, recimo sa Londonom?
– Kada sam išao u Ženevu otišao sam tako?er i u London. U dvorani za predavanja u Wimbledonu bili su medicinari i drugi koji su se okupili zajedno zbog Sathya Sai organizacije U.K.-a. Govorio sam im, a zapo?eo sam rekavši im: „Došao sam u zemlju koja je majka moderne medicine.“ U po?etku sva je dobra medicina nastala u Londonu i u ostatku U.K.-a. Ona je izrasla na osnovi duhovnih i humanih stajališta bez komercijalnih namjera. Rekao sam slušatelj-stvu da ja propisujem lijek u ime Boga. To je po?etak svakog mog propisivanja: Ja propisujem u ime Boga. Vidite, to nas dovodi natrag do pitanja produhovlja-vanja moderne medicine kao medicine sa ljudskim dodirom. Ne bismo trebali gledati na ?ovjeka, pacijenta, samo kao na bolesni entitet, nego kao na ljudsko bi?e, i kao prema takvom bismo se trebali i odnositi.
– Vrijeme koje smo planirali za ovaj razgovor je gotovo završeno. Hvala vam, dr. Safaya! Da zaklju?imo našu raspravu – mislite li vi zaista da se to što je postignuto u vašim bolnicama može posti?i i u drugim zemljama tako?er?
– Da, mislim! Sathya Sai Baba nam je pokazao put. Priznajem, rad koji je u?injen u našim bolnicama je samo kap u oceanu, no, on ?e poslužiti kao radni model koji ?e pokazati kako je mogu?e kompliciranu medicinsku tehnologiju besplatno u?initi dostupnom onim bolesnicima koji je druga?ije ne mogu ostvariti. Mi svakako nemamo nikakvih iluzija da ?emo mo?i lije?iti sve bolesti srca, mozga ili bubrega u svijetu ili ?ak ovdje u Indiji. No, ono što smo u?inili jest da smo stvorili model u kojem se to može posti?i sa svim tim nekomercijal-nim, duhovnim i humaniziranim vrijednostima, s ljubavlju i sa brigom. To se može u?initi i može se u?initi u suglasju sa zadnjim stupnjem vještine. Jednom kada se na to više ne gleda kao na proces stvaranja profita, vidjet ?ete, jedna takva institucija može raditi na bazi – nema profita/nema gubitka. ?ovjek ne smije ili ne bi trebao napredovati kroz patnju ljudskog bi?a. Ponavljam, ovo je model koji se može preslikati bilo gdje i u bilo koje društvo!
– Još jedno i posljednje pitanje koje se odnosi na vaš sljede?i simpozij u rujnu 2005.godine. Može li se bilo tko iz medicinske profesije prijaviti za sudjelovanje u tom doga?aju? Možete li dati pregled programa i daljnje detalj?
– Delegacija od ?etiri lije?nika odavde, sada se nalazi u USA i radi na ovom projektu. Dr. Goldstein i drugi tako?er rade na tome. Uskoro ?emo mo?i dati prikladnu izjavu za medicinski svijet.
– Ako bi vas bilo koja medicinska institucija izvan Indije željela pozvati da govorite o vašoj bolnici i cijeloj Sathya Sai medicinskoj misiji, biste li prihvatili jedan takav poziv?
– Da, vjerojatno bih. Ali poziv bi trebao ustvari i?i mom neposrednom pretpostavljenom, Sathya Sai Babi. Ako je to Njegova Božanska volja, stvari ?e se dogoditi. Ako Svami osje?a da ?e to biti dobra ideja da se o ovoj zdravstvenoj misiji proširi više informacija, siguran sam da ?e se složiti.
– Nadajmo se da ?e On dati Svoje blagoslove toj ideji i da ?e jednoga dana ili godine, bolnica osnovana na vašem modelu biti stavljena u službu negdje na Zapadu.
– Svakako, kao što sam vam rekao, to je mogu?e! A zašto ne? Ako je Indija – tako siromašna zemlja – bila sposobna stvoriti ove bolnice, zašto to ne bi bilo mogu?e bilo gdje drugdje? Sje?am se kada sam prvi put došao ovamo, postao sam predsjednik Internacionalnog komiteta 1990. godine, a ova je bolnica ovdje u Puttaparthiju dobila dozvolu za rad 1991.godine. 1990. godine, kada sam došao, sâm Svami mi je pokazivao prostor na kom bi bolnica trebala biti sagra?ena. Bio sam zapanjen ?uvši Njegovu poruku. Kako je to mogu?e? Ali dogodilo se. Pogledajte, da opet ponovim: moderna se medicina sve više pretvara u „znanstvenu tehnologiju“: telemedicinske konzultacije, propisivanje recepata putem elektronske pošte, operacije koje vrše roboti i.t.d. Bojim se da modernoj medicini prijeti da se pretvori u bezli?nu, bezdušnu tehnologiju. Baba nam je pokazao put. On je Indiju stavio na medicinsku kartu time što je bez ikakvih fanfara, od sada na duže vrijeme, utemeljio i pokrenuo rad dviju bolnica svjetske klase, sa njegom koja je na tre?em stupnju, u kojima je lije?enje potpuno besplatno za svakoga. Dajte da opet kažem: to što je ovdje postignuto u Indiji s Babinom pomo?i, može se posti?i u Teksasu, u USA ili u U.K. – bilo gdje u svijetu!
– Dr. Safaya, probudili ste našu nadu! Hvala vam mnogo što ste nam poželjeli dobrodošlicu ovdje u Puttaparthiju i hvala vam za ovaj zaista veoma interesantan razgovor.
