Zašto nije dobro da dijete mlađe od 3 godine ne vidi jednog roditelja duže od dva tjedna?
Za dijete mlađe od 3 godine, razdoblje od dva tjedna bez viđenja roditelja s kojim ne živi predstavlja iznimno dugačak period koji negativno utječe na njegov emocionalni i kognitivni razvoj.
U dječjoj psihologiji i razvojnoj teoriji privrženosti, dvogodišnjaci imaju posve drugačiju percepciju vremena i pamćenja nego odrasli. Razdvajanje duže od dva tjedna u ovoj dobi smatra se nepoželjnim iz nekoliko ključnih razloga: [1, 2]
1. Nerazvijen pojam o vremenu („Vrijeme teče sporije”)
Dijete od dvije i pol godine živi isključivo u sadašnjosti. Ono ne razumije koncepte poput “vidjet ćemo se za 14 dana” ili “idući tjedan”. Za tako malo dijete, dva tjedna bez roditelja subjektivno djeluju kao nekoliko mjeseci odrasloj osobi. Zbog toga dugotrajna odsutnost u djetetu izaziva duboki osjećaj trajne napuštenosti, a ne privremenog čekanja. [1, 2]
2. Slabljenje aktivnog (svakodnevnog) sjećanja
Kao što je ranije spomenuto, u ovoj dobi dugotrajno pamćenje još nije stabilno. Ako dijete ne vidi oca/majku duže od dva tjedna, slika oca/majke, njihov glas i svakodnevni osjećaj bliskosti počinju naglo bljediti. Kada ponovni susret konačno uslijedi, djetetu je često potrebno određeno vrijeme (tzv. “zagrijavanje”) da se prisjeti oca/majke i opusti, jer mu taj roditelj nakon 14 dana može djelovati polustrano.
3. Skok separacijske anksioznosti i gubitak sigurnosti
Doba između dvije i tri godine ujedno je i vrhunac razvojnog straha od odvajanja (separacijske anksioznosti). Kako bi se dijete osjećalo sigurno, njemu su nužni česti i kratki kontinuiteti, a ne dugi razmaci. Kada roditelj nestane na duže od dva tjedna, dijete može razviti intenzivan strah da će na isti način nestati i drugi roditelj s kojim živi. To rezultira time da dijete postaje pretjerano privrženo roditelju s kojim živi, “lijepi” se za njega i burno plače čak i kod kratkih odvajanja (npr. odlazak u kupaonicu ili vrtić). [1, 2, 3]
4. Emocionalni prosvjed i promjene u ponašanju
Mala djeca tugu i tjeskobu zbog nedostajanja roditelja ne znaju izraziti riječima, već isključivo ponašanjem. Zbog predugog razdvajanja kod djeteta se mogu pojaviti: [1]
- Regresija u razvoju: Dijete koje je tek skinulo pelene može ponovno početi mokriti u gaćice, ili može tražiti dudu/bočicu koju je već preraslo.
- Poremećaji sna i prehrane: Nemiran san, noćne more, odbijanje hrane ili česti tantrumi (izljevi bijesa) bez očitog razloga. [1, 2, 3]
Kakav je ritam idealan u ovoj dobi?
Dječji psiholozi i stručnjaci obiteljskog prava stoga preporučuju da za djecu mlađu od tri godine razmak između susreta s drugim roditeljem nikada ne bude duži od nekoliko dana (maksimalno tjedan dana). Upravo je zato model svaki drugi vikend + jedan dan u tjednu između postavljen tako da uspješno “razbija” to dugo razdoblje i održava djetetovu privrženost stabilnom.
